Kako motivirati dijete za sport

Kako motivirati dijete za sport

Kako motivirati dijete za sport

Sama činjenica da ste dijete upisali u neku dodatnu aktivnost i spremate ga i vozite na nju pa još i plaćate za to, govori sama za sebe - mnogo ste učinili. Kada se osvrnem na svih ovih 10-ak godina bavljenja sportom vlastite djece, mogu svesti zaključak na jedno: sve počinje i završava s roditeljima. Trener je vrlo važna karika između ova dva kraja, no ovaj tekst okrećem vama, roditeljima. O trenerima i klubovima nešto kasnije.

Komunikacija

"Malo je, naime, područja komunikacije koja mogu prouzročiti toliko nesporazuma kao šutnja" - Elaine Chaika, Language: The Social Mirror

Ovaj zaključak kojeg sam svojevremeno pronašla u jednoj knjizi o marketingu i komunikaciji, može se primijeniti na mnoga područja našeg života. Možda na prvu zvuči čudno i grubo, ali život i odgoj je umijeće “prodaje” i komunikacije: zašto jesti zdravu hranu, zašto pisati zadaće, zašto biti pristojan, poštivati starije, imati uredne bilježnice, čekati na semaforu, ne trčati preko ceste,... i naposljetku - zašto ići na dodatnu aktivnost.

Moramo znati komunicirati! Pokažite djetetu da vam je stalo. Šutnja se može protumačiti na mnogo načina - a kada razgovor izostaje, lako se protumači na pogrešan.

Koliko puta ste se u životu zatekli u situaciji da ste nekome rekli vi sami, ili netko vama: “Pa zašto mi to nisi odmah tako rekao, ja sve vrijeme mislim da je razlog bio sasvim nešto drugo?!” Koliko ste puta poželjeli podijeliti neku svoju radost, poslovni uspjeh ili plan… a niste imali s kime? Kakav je to bio osjećaj?

Zainteresiranost

Ispitujte svoje dijete kako je bilo na treningu kada ga dočekate, makar odgovor bio uvijek isti. Pokažite da vas zanima. Ako se dijete raspriča, saslušanje ga do kraja. Iako ne trenirate zajedno, ovo može biti zajedničko iskustvo.

Neka djeca žele roditeljima pokazivati vježbe koje su naučili na treningu. Nemojte biti nezainteresirani ili odgovoriti: “Ja ti to ne mogu” ili: “Nije to za mene”. Pohvalite ga za izvedbu i zanimajte se da i vi to naučite. Ako nešto ne uspijete, zajedno se nasmijte.

Zajedništvo

Na svakom natjecanju u našoj organizaciji mi pružamo roditeljima mogućnost sudjelovanja. Čak vas i nagovaramo! Iskoristite ju! Djetetu nije važno jeste li završili natjecanje kao prvi ili posljednji - njemu je važno da ste se natjecali. Štoviše, primjerom vlastitog sudjelovanja, a vjerojatno ne baš savršenog rezultata, pokazujete mu da nije važno ako ne uspijeva pobjeđivati i da se kroz natjecanje, čak i u porazu, možemo zabaviti i biti sretni.

Osobno, nebrojeno sam puta završavala utrke kao posljednja. Pa sam polako postajala pretposljednja. Pa se počela i peti na postolja… i svaki puta, moja su djeca navijala za mene jednakom strašću i ponosom. I što sam i time poručila? Da te nikada ne smije biti sram, da nikada ne smiješ odustati i da se naposljetku svaki trud isplati :-)

Podrška

Kada završi natjecanje, nikad ga ne dočekajte pitanjem: “Koji si bio?”. Pitajte ga KAKO je bilo. Je li se zabavio, je li bilo lijepo vrijeme tamo, s kim se družio… Čestitajte mu na sudjelovanju. Osobnom uspjehu. Pa sad polako dotaknite temu plasmana - djeci je najčešće, ako treniraju u zdravom okružju, važan osobni uspjeh. Zabava na terenu. Čestitajte naravno na pobjedi, divite se medalji, ali nipošto to nemojte naglašavati kao nešto što je bit bavljenja sportom u tako maloj dobi i kao nešto čemu od sada mora težiti. Ako čujete ikave riječi trenera poput: "Razočarao si me tim rezulatom" ili: "Ti bi to, za svoje godine i koliko dugo treniraš, trebao bolje" - potražite odmah drugi klub.

Ohrabrite ga ako mu je rezultat bio ispod očekivanog, objasnite da svi mi imamo takvih dana… a nipošto ga ne pitati što mu se, pobogu, dogodilo da je bio toliko loš! Da, sve ovo se može čuti i ja nažalost vidim i takve roditeljske susrete - a djeca takvih roditelja redom su nervozna, u velikoj tremi i vrlo nesigurna. Ne uživaju ni u jednom trenutku natjecanja već samo paze kako da se dokažu i ponovno ne razočaranju roditelja.

Dosljednost

Morate moći razlučiti kada zaista popustiti djetetu i ostaviti ga kod kuće jer je zaista preiscrpljeno taj dan, a kada inzistirati na dosljednosti. Pretežno uvijek vrijeme je za ovo drugo.

Često se dijete zaigra i to najčešće nekim kompjuterskim igricama i teško mu je prekinuti tu aktivnost. No vjerujete mi, čim dođe na trening, začas se svi oni “prebace u sportski mod”. Preporučujem da djetetu, ako nikako ne želi napustiti igricu ili sl. ne baš hvalevrijednu aktivnost, odgovorite: “U redu. Ali to ti ne može biti zamjena za trening. Vrijeme za igranje je ionako završilo. Tih sat vremena uči, spremaj sobu, pomozi mi s poslovima,...”. U tom slučaju dijete ne vidi trening kao krivca za prekid igranja igrice, već milijun puta dražu alternativu brisanju prašine po policama - jer vrijeme za igrice je ionako prošlo.

Ako je neki rođak ili prijatelj kod njega, slobodno neka ga povede sa sobom na naš trening, neće nam ni najmanje smetati, a jedno dijete više taj će dan uživati u sportu. Već se dešavalo da mi djeca dovedu pratnju koja im je u posjeti i to mi je baš drago. Znači da dijete toliko uživa na treningu, da želi taj užitak pružiti i drugome.

O dosljednosti i kontinuiranosti ću isto u zasebnom tekstu jer je prekid treninga jedna od najgorih stvari koje se sportaš može dopustiti. I za rezultat, i za kondiciju i za samopouzdanje i za jedva stečene navike...

Nasljeđe

Pričat ću vam malo o mitozi i mejozi. Baš tako, eto nas malo na lekciji iz biologije, ponovno u klupama osnovne škole. Možda se ne sjećate u detalje, ali najvažnije što trebate znati od ovog gradiva u ovome trenutku jest to da mi nismo klonovi. Vaša djeca nisu vi. Možda ste vi željeli igrati košarku, ili se baviti plivanjem, gimnastikom,... no to ne mora nužno biti san vašeg djeteta. Pustite ga da samo odluči što najviše želi. Siliti ga da pohađa treninge jednog sporta, dok istovremeno ono žudi za drugim, ne vodi ni do čega nego do nezainteresiranosti, prkosa ili niskog samopoštovanja. Dajte mu da odabere aktivnost, makar se radilo o motivu “tamo mi ide frend” - pa što? I prijateljstvo je krasna motivacija.

Druga stvar ako i vi, poput mene, baš ne volite neku granu sporta. U tom slučaju omogućite djetetu milijun drugih izbora. I objasnite mu zašto ne volite taj sport, nemojte komunikaciju s početka ove priče svesti na - jer JA tako kažem!

U našem ugovoru jasno stoji da se može otkazati bilo kada. Nikakvi penali niti naknade. Nikakvi otkazni rokovi - želimo samo podmirenje obaveza za tekući mjesec. Zašto? Nama je bit da dijete zavoli(!) sport, a ne da ga se forsiranjem naše atletike odbije od svih drugih sportova.

Budite sretni, veselite se i imajte na umu riječi A. Camusa: “Ne hodaj ispred mene, možda te ne želim slijediti. Ne hodaj iza mene, možda te ne želim voditi. Hodaj uz mene i samo mi budi prijatelj!” Budite vi prijatelj svom djetetu, a bit ćemo i mi!

Specijalizacija

U dječjoj dobi?! Dajte molim vas! Jeste li vi s 5, 10, 15 godina ili znatno kasnije, znali koji vam je konačni životni put? Zapečatiti dijete u tako ranoj dobi da se bavi nekim sportom jer se "bavi time već nekoliko godina" potpuno je kontraproduktivno. Dajte djeci pravo na izbor, isprobavanje, pronalaženje,... Je li zaista najgora stvar što će dijete nakon npr. 3 godine igranja nogometa, promijeniti sport? Je li šestogodišnji mališan zaista odgovoran odrediti čime će se baviti do kraja života? I što ako je u nekom sportu sa 12 već "dobar"? Je li važno da imate "dobrog" dvanaestogodišnjaka koji će se na tom svom pubertetskom pragu uskoro zainatiti i raskrstiti sa svime; ili sretnog malog sportaša koji živi sportski, s voljom odlazi na treninge i voli taj svoj put? Kojem su sport i kretanje i zabava uza sve to glavni cilj, a ne gradnja uspješnje sportske karijere u desetoj godini života.

Informiranje

I ovome ću uskoro posvetiti cijeli tekst, ali sada samo ukratko: ima raznih klubova i raznih trenera. Neki su super, neki se deru na djecu, omalovažavaju, sipaju (samo) negativne kritike, psuju… Neki “treneri” uopće nisu treneri, već su se bavili tim sportom i sada misle da mogu trenirati druge! Zašto? Je li nastavnik svatko tko je išao u školu ili liječnik svatko tko je bio u bolnici? Zakonski nemaju na to pravo, ali iskorištavaju popriličnu nesređenost u kontroli sportskog kaosa u ovoj državi. Gotovo uvijek to su nikakvi pedagozi, ne "čitaju" dijete već samo uporno ponavljaju onaj način treninga na kojeg su oni nabasali prije xy godina i koji je njima osobno odgovarao u smislu postizanja rezultata - ako ih je bilo. Budite kritični, pazite tko vam trenira djecu i kako se prema njima ophodi.

Povjerenje

Na kraju, ali nikako najmanje važno: imate li kakvih pitanja ili nedoumica, neslaganja,... smeta li nešto vašem djetetu na treningu, razgovarajte s nama. Sve se svodi, opet, na početak: komunikaciju! Rado ćemo popričati, objasniti i dati sve od sebe da vašem djetetu pružimo što sigurnije, smirenije i draže okruženje na našem treningu!

 

Vaša trenerica,

Jasmina Burek

Prijava za newsletter

Upišite se i budite obaviješteni o našim organizacijama

Uskoro i ova mogućnost!

Slijedi nas:
Kontakt
  • Kontakt:
    Bumbar sport j.d.o.o.
    Zelengajska 31, Oroslavje
    095/ 354-86-33
Atletska škola
  • Oroslavje
    1. grupa (5-10 god.)
    - uto i čet 19:00 - 20:00h, dvorana
    2. grupa (svi stariji)
    - uto i čet 20:00 - 21:00h, dvorana
  • Marija Bistrica
    uto i čet 17:00 - 18:00 h, dvorana
  • Krapina:
    za sada po dogovoru, čekamo slobodne termine dvorane
    Kontaktirajte nas za info, a nadamo se tijekom listopada započeti s fiksnim terminima